XXIX. nedj. kroz god. CARU CAREVO – BOGU BOŽJE duhovna misao

CARU CAREVO – BOGU BOŽJE
XXIX. nedjelja kroz godinu
Duhovna misao

Na koji način, kao kršćani, trebamo shvatiti Isusove riječi i njegovu poruku ove nedjelje kada veli: Caru – carevo, a Bogu – Božje?

Prvo trebamo shvatiti, da Isus nije pristran te ne želi birati ili zauzimati stranu između ljudi. Jer je Bog, uvijek bira Božju stranu, jer ona je jedina ispravna i pravedna strana, neopterećena prizemnim i malim ljudskim interesima.

Kao njegovi učenici, pozvani smo uvijek kada se moramo odlučiti između Boga i ljudi ili pak između dobra i zla, da se odlučimo za ono što bi Isus učinio te uvijek trebamo biti na njegovoj strani. Zato, jedna od poruka ovog evanđelja glasi: Uvijek treba izabrati Božju stranu. To je preduvjet da nećemo pogriješiti niti se udaljiti od Isusa Sina Božjega.

Drugo, trebamo naučiti da se Boga ne smije iskušavati. Nažalost, često se i nama dogodi da ga, kao vjernici, iskušavamo. Želimo i tražimo potvrdu, da je uz nas, da je blizu, da nas čuje, i slično. Zna se dogoditi da kažemo ako Bog postoji, neka učini čudo, neka se pokaže i dokaže nam da postoji. I to je način na koji iskušavamo Boga. Mnogo je načina na koje se Boga može iskušavati. Isus nas opominje: nemoj iskušavati Boga!

Bog je veći od nas. Bog je veći od naših malenih i često sebičnih planova. Bog je veći od svega onoga što mi možemo zamisliti. Zato, kao kršćani, nikada ne smijemo iskušavati Boga i njegovu ljubav bilo prema nama osobno, bilo prema našim bližnjima, prijateljima. Bog nikada ne čini ništa krivo ili pogrešno.

Nadalje, Isus nas uči da kao vjernici trebamo poštivati i cara, tj. vlast koja je izabrana ili postavljena da upravlja državom, narodom. Ipak, ne smije se dogoditi da zbog ovozemaljskoga i prolaznoga zanemarujemo Boga, njegove zakone, ono što Bog od nas traži. U usporedbi između Božjeg i ovozemaljskog zakona, treba uvijek izabrati Božji zakon. Naime, Bog je veći od čovjeka, svih njegovih zakona.

Dati caru carevo, znači i ispunjavati svoje građanske dužnosti i obaveze te se aktivno uključiti u politički, društveni i kulturni život u narodu u kojem živimo, kojemu pripadamo. Ne smijemo biti samo promatrači događaja nego naprotiv oni koji imaju mogućnost i nešto učiniti za poboljšanje društva u kojem živimo, a samim time i poboljšanje uvjeta za život ljudi s kojima dijelimo isti životni prostor.

Ukoliko primijetimo da se donose zakoni, koji nisu u skladu s Božjim zakonom, potrebno je nešto učiniti. Žalosna je činjenica da se u državama u kojima jevećinskostanovništvo kršćansko, a samim time kršćani u većini sudjeluju i u vlasti u državi, da se donose zakoni koji su protukršćanski, tj. oni koji se na bilo koji način protive i suprotstavljaju Božjim zapovijedima.

Kao da su Božji zakoni oni koji ograničavaju ljudsku slobodu, pa čovjek sada treba osloboditi čovjeka i društvo od tih zakona. Takvi zakonodavci zaboravljaju da je Božji zakon upisan u čovjekovu nutrinu i nikakav drugačiji zakonski propis to ne može promijeniti.

Moralno propadanje društva usko se veže uz udaljavanje istoga toga društva od Boga i njegovih zakona. Koliko je zapadna civilizacija, u koju se i naše društvo ubraja, propalo i daleko od Boga, najzornije nam svjedoče zakoni i pravila koji nam se nameću da po njima živimo.

Na nama je, kršćanskim vjernicima, da se, kao istinski Isusovi učenici, zalažemo za pravedniji i bolji svijet u kojem će vrijediti Božji zakoni i po tim zakonima trebamo živjeti.

U Isusovu primjeru i riječima trebamo tražiti snagu i njegov primjer uvijek vjerno i ustrajno nasljedovati. Amen.