bl. Alojzije Stepinac

In te Domine speravi – U tebe se, Gospodine, uzdam!
SOL ZEMLJE I SVJETLOST SVIJETA
Duhovna misao 

Svete slike Kristove blage vijesti, koje govore da su vjernici sol zemlje i svjetlost svijeta, koje smo upravo čuli, vode nas u samo srce euharistijskoga otajstva koje slavimo. Svete slike, sol i svjetlost, slike pune simbolike, na neki način sadrže u sebi cijeli vazmeni događaj: usmjeravaju nas prema Otkupiteljevoj smrti na križu, vode nas do Velikoga petka, te nas istodobno upućuju prema jutru Uskrsnuća. A to, dragi vjernici, i jest smisao nedjeljnoga misnog slavlja.
Svakodnevno se spominjemo ovoga Otajstva za vrijeme svete mise kada, nakon posvete kruha i vina, govorimo: Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo; Tvoje uskrsnuće slavimo; Tvoj slavni dolazak iščekujemo. Sol zemlje i svjetlost svijeta, prije svega, jest Isus Krist, koji je umro na Kalvariji, i koji je potom pokopan u Čovjekovoj zemlji, da bi svima nama dao život u Božjem nebu. Ali ovo se otajstvo smrti, u simbolici gašenja i ponovnoga uskrsnuća, ostvaruje također i u ovozemnom životu Kristovih učenika: biti sol zemlje, biti svjetlost svijeta; ne dopustiti da sol obljutavi, ne dopustiti da se svjetlo ugasi.

U mjesecu veljači spominjemo se zagrebačkoga nadbiskupa i mučenika blaženoga Alojzija kardinala Stepinca. Prije šezdeset godina, 10. veljače, preminuo je kao mučenik vjere Kristove.
Blagopokojni kardinal Franjo Kuharić uveo je Dan sjećanja na blaženoga Alojzija Stepinca. Bio sam toliko uvjeren, naglasio je kardinal Kuharić, da branim pravednu stvar, da branim nevinoga čovjeka, te da, braneći kardinala Stepinca, branim i Katoličku Crkvu, i sva ljudska prava, i prava svih progonjenih i nepravedno osuđenih.
Tijekom vremena, usporedno s Danom sjećanja, stvarala se negativna slika o zagrebačkom nadbiskupu Stepincu. Tada je namjesnik Poncije, iz podzemlja tame i mraka, upravljao planom da se ugasi Stepinac, da ga se proglasi neprijateljem naših naroda i naših narodnosti i prije suđenja. Počelo ga se više promatrati kao političkoga čovjeka, a manje kao sol zemlje, kao svećenika, kao svjetlo svijeta, kao biskupa i kardinala. Politički moćnici, okupljeni oko novoga Poncija, htjeli su ugasiti svjetlost Stepinčeva rodoljublja i sol Stepinčeve vjere.

Na dan sramotne presude, u ime naroda, 1946. godine, osuđeni Stepinac je održao svoj obrambeni govor pred jugoslavenskim sudom, kojemu je presjedao novi Poncije. Tom je prilikom namjesniku Ponciju izjavio: Na sve tužbe, koje su ovdje protiv mene iznesene, odgovaram da je moja savjest mirna, makar se publika tome smijala, izjavljujem pred Bogom, narodom, diplomatskim zborom, da sam potpuno nevin, a povijest će pravo ocijeniti sav moj rad. Sada se ne kanim braniti niti apelirati protiv osude. Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prjezir i poniženje, nego, jer mi je savjest čista, pripravan sam svaki čas i umrijeti.
Slikovito rečeno Kristovim rječnikom, toga dana zlobna tama namjesnika Poncija pomislila je da će ugasiti duhovnu svjetlost svijeta, i da će nečista savjest obljutaviti duhovnu sol zemlje.
Ovu Kristovu tajnu o simbolici soli i svjetlosti poznavao je nadbiskup Stepinac, kojega promatramo u slavi blaženikâ. On je na jedinstven način sudjelovao u vazmenom Otajstvu Isusa Krista: poput svetoga zrna soli pojavio se među nama, i nije dopustio da obljutavi Crkva u Hrvata; poput svetoga plamena pojavio se među nama, i nije dopustio da tama zastre svjetlost hrvatskih zemalja, te je, umrijevši kao kršćanski mučenik, donio obilat začin i veliku svjetlost među svoj narod.

Stoga, možemo biti sretni u zajedničkom zahvaljivanju dobromu Bogu za novi plod svetosti što su ga hrvatske zemlje podarile Kristovoj Crkvi u osobi mučenika Alojzija Stepinca, zagrebačkoga nadbiskupa i kardinala svete Rimske crkve.
Blaženi Alojzije Stepinac nije prolio krv u doslovnome smislu riječi. Njegova smrt uzrokovana je dugotrajnim patnjama i trovanjem, koje je podnio;  zadnjih petnaest godina njegova života bilo je obilježeno neprekinutim nizom zlostavljanjâ posred kojih je hrabro izložio vlastiti život radi svjedočenja za Evanđelje i za jedinstvo Kristove Crkve. Svoju je sudbinu položio u Božje ruke.
Podnijevši u svojemu tijelu i duhu okrutnost komunističkoga sustava, koji je stvorio novi Poncije, jedan je od istaknutih svetih likova Krstove Crkve u narodu Hrvata.  

U subotu 3. listopada 1998., pred gotovo milijun vjernika, hodočasnika iz Hrvatske i cijeloga svijeta, sveti papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici, proglasio je blaženim zagrebačkog nadbiskupa – slugu Božjega Alojzija kardinala Stepinca.
Papa je tada rekao: Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se sluga Božji Alojzije Stepinac odsada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za Nebo, desetoga veljače, može slaviti njegov spomendan.
Vi ste sol zemlje, reče Isus Krist svojim učenicima, vi ste svjetlost svijeta. A Stepinac je odgovorio: In te, Domine, speravi – U tebe se, Gospodine, uzdam.
Znakovite su bile njegove riječi što ih je izgovorio 1943. u vrijeme Drugoga svjetskog rata, kada je Europa bila pod nečuvenim nasiljem: Kakav poredak zastupa Katolička Crkva, pitao se tada Stepinac, kada se cijeli svijet bori za novi poredak? Mi, osuđujući sve nepravde, sva ubijanja nevinih, sve paleže mirnih sela, sva zatiranja sirotinjskih žuljeva… odgovaramo ovako: Crkva je za onaj poredak, koji je toliko star, koliko i deset zapovijedi Božjih. Mi smo za poredak, koji nije napisan na raspadljivom papiru, nego u ljudskoj savjesti – prstom Boga živoga.

Blaženi Alojzije Stepinac i dalje nam pružasvojevrsni putokaz na stazi života. Dobro je znao da se ne može popuštati kada je u pitanju istina, jer istina nije roba, kojom se može trgovati. Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju negoli izdati svoju savjest i iznevjeriti obećanje dano Kristu Isusu i Crkvi Katoličkoj.
A mi, dragi vjernici, molimo dobroga Boga da naš blaženik postane svetac Katoličke Crkve. Očekujući da ga Petrov nasljednik proglasi svetim, mi još strahujemo, i još se danas pitamo: Je li njegova svetost i dalje u “čekaonici politike”?
Vjerujemo, da će sol zemlje opet začiniti duhovnu hranu duše hrvatskoga vjerničkog naroda i da će naš Svetac opet zasjati poput mladoga sunca s visine, da obasja ispaćene Hrvatske zemlje, kao duhovna svjetlost svijeta. Amen.