SVIJEĆNICA
u subotu 2. veljače 2019.
Duhovna misao
Misno slavlje: ujutro u 7, 8 i 9 sati i navečer u 19 sati.
Prije svake mise blagoslov svijeća.
Nakon mise u 9 sati Gospina krunica
Prije večernje mise u 18,30 sati Gospina krunica.
Ispovijed: ujutro prije mise u 7 i 8 sati i od 9 do 12 sati i navečer od 17,30 do 19,30 sati.
Katolička Crkva slavi blagdan Prikazanja Gospodinova, koje se dogodilo u Hramu u Jeruzalemu 40. dan nakon Isusova rođenja u štalici u Betlehemu. Blagdan je toliko biblijski bogat i liturgijski izražajan da je kroz dvotisućljetnu povijest mijenjao čak više naziva, već prema sadržaju koji se želio u dotičnu vremenu naglasiti u skladu s evanđeoskim porukama. Tako se u neka doba zvao blagdan očišćenja, negdje blagdan susreta, blagdan prikazanja ili blagdan svijećnice.
Očišćenje. Ovaj je blagdan najprije poznat kao Očišćenje Blažene Djevice Marije nakon poroda sina, prvorođenca. U židovskom zakonu 40. dan nakon rođenja prvoga dječaka, od majke se tražilo da „donese svećeniku na ulaz u Šator sastanka jednogodišnje janje za žrtvu paljenicu i jednoga golubića ili grlicu za žrtvu okajnicu“ (Lev 12,6). Dva su dakle obreda: majčin prinos djeteta Bogu i njezino pomirenje s Bogom, prije nego ona preuzme normalne poslove u obitelji i u društvu. Sveti Luka opisuje događaj s Marijom i s Isusom, prvorođencem: „Kada dođe vrijeme njihova čišćenja, donesoše dijete u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu (Lk 2,22). Dijete Isus uneseno je u Jeruzalemski hram na rukama njegove Majke Djevice Marije.
Susret. U prva vremena blagdan se slavio u istočnim Crkvama kao Susret Gospodinov sa Šimunom Bogonoscem i pobožnom Anom, na staroslavenskom jeziku nazvan Sretenije, jer u posvećenu prostoru jeruzalemskoga Hrama susret je bio između Božje dobrote i milosti darovane u djetetu Isusu i očekivanja izabranoga naroda u liku Šimuna i Ane. Novorođeno Dijete, u svakom slučaju, nije prošlo, poput tolikih drugih, neprimijećeno. Duh Sveti otvara oči vjere staromu i bogobojaznomu Šimunu koji se približava i, uzimajući Dijete u svoje ruke, prepoznaje u njemu Mesiju i hvali Boga (usp. Lk 2,25-32). Jednako tako i stara proročica Ana, koja je postovima i molitvama služila Bogu u Hramu i pripovijedala o Djetetu.
Prikazanje Gospodinovo najprikladniji je i najsadržajniji naslov ovomu višeznačnom blagdanu. U posluhu Staromu Zakonu, Gospodin Isus, prvorođeni, bio je prikazan u Hramu po Blaženoj Djevici Mariji i svomu zakonskom ocu Josipu. Ovaj bi se blagdan trebao promatrati kao zajednički spomen Sina i Majke. O tom događaju prikazanja razmišljamo u 4. radosnom otajstvu svete krunice, kada je Blažena Djevica Marija prikazala svoga sina Bogu. Sada ga je u Hramu prikazala obredno, molitveno i znakovito, a na Kalvariji na križu prikazala ga je životno.
