Duhovna misao uz 4. nedjelju kroz liturgijsku godinu

IV. nedjelja kroz godinu
ZDRAVI LIJEK – ZDRAVA BOLEST
Duhovna misao


U ono vrijeme, kako je napisao evanđelist Marko, kada je ušao u kuću Božju, Isus nije bio osamljen. Nakon što je pročitao, protumačio je proročkim riječima poruku iz Svetoga pisma. I svi su bili zaneseni njegovom naukom, osim jednoga bolesnika koji se suprotstavio njegovoj nazočnosti. Bolesnik ipak nije ostao u svojoj bolesti.
Ovo ozdravljenje poruka je i nama. Ako živimo po Isusovu nauku, već posjedujemo lijek za svaku bolest i svaku nemoć, koja se nalazi među nama. Jer, njegova nauka lijek je koji ozdravlja, riječ je koja čini čudesa.
Gdje god se živi ono što Isus naučava, tu je Bog na djelu i bolest je nemoćna. Isusova nauka, koju je donio među nas, nova je i snažna nauka. To je nauka koja u sebi ima životnu snagu, koja nas čeka da je uzmemo, kao što lijek čeka bolesnika, da ga uzme i da ozdravi.
Njega – Isusa kao nazočnoga slušamo u Evanđelju, njemu se, kao nazočnomu, klanjamo u svetim znakovima; njega, kao nazočnoga, primamo u svetoj pričesti.
Njega, kao nazočnoga, moramo dijeliti jedni drugima kako bismo umnožili lijek Božji, moramo propovijedati jedni drugima, da bismo postali proroci i navjestitelji Isusove snažne nauke koja čini čuda.
Ovaj čudesni događaj, za koji se odmah pročulo posvuda, za nas je znak, da sav Novi zavjet, i sve kršćansko naučavanje, očituje i razjašnjava, da Isusove riječi i njegovi čini, nadasve sama njegova osoba, imaju spasiteljsko značenje za sve ljude i za sva vremena.
I zato je on naš Liječnik, jer nam ozdravlja dušu od grijeha i tako daruje lijek za život vječni.
Čudesno i otajstveno naučavanje snažne i nove nauke, koje je Isus najavio, događa se u svakoj euharistiji, na svakoj misi, kada se, oko njegova oltara, okupimo kao njegovi vjernici.
Stoga zamolimo Isusa, da nam podari lijek za dušu, a mi ćemo njemu, kao svome Liječniku, zahvaliti riječima naše vjere.