Prve na Grobu

Ranouskrsnice
Duhovna misao

Osamnaest članica Udruge Pobožnih žena, s predsjednicom Marijom Ognjenom, čekale su da dežurni redarstvenik, prema izraelskom brojenju vremena, kratkim zvukom gradske trube najavi početak desetoga časa prvoga dana u tjednu nakon Velike Svetkovine, prema današnjem brojenju vremena u tri sata prije svanuća.
Kada se približilo vrijeme za izmjenu treće i četvrte noćne straže, prema osjećanju, ustala je Ognjena Marija. S njom su ustale ostale članice. Osamnaest žena, u crno odjevene, s bijelim rupcem zavijenih kosa, bez kišnih ogrtača, spremaju se poći na Grob da pomažu, prema dogovoru, mrtvo Učiteljevo tijelo. Svatko uzima svoju uljanicu. Ognjena Marija uzme uljanicu i zavežljaj s bočicama.
Po osvijetljenom zraku u prostoriji Udruge kruži sivi oblak sumnje: Tko će nam odvaliti Kamen na Grobu?
Nato Marija podigne svjetiljku i okuži oko članica.
Vjera! Vjera će nam otvoriti Grob.
Jedna za drugom, prateći korak Ognjene Marije, pošle su članice Udruge Pobožnih žena obaviti ono što od njih očekuje Bog Izraelov: da pomažu mrtvo Učiteljevo tijelo. Prođu gradskim ulicama, prepunih hodočasnika, iziđu kroz glavna vrata i upute se prema Kamenolomu. Puteljkom, koji vodi prema sionskom Gornju, zapute se prema Grobu.
Kako smo obećale, tako ćemo učiniti. Prvoga dana, nakon proslave Velike Svetkovine, vratit ćemo se na Grob i pomazati, prema drevnom izraelskom običaju, Učiteljevo mrtvo tijelo.
U mislima na Učitelja, bez izgovorene riječi, osamnaest žena, obučenih u crno, s bijelim rupcima oko glave, s uljanicama, predvođene Marijom Ognjenom, približile su se Grobu. Kao da ih, kroz kišu, tjera nevidljivi vjetar, ubrzale su korak. Zaustavile su se tek pred Stijenom.
Zastade korak Ognjene Marije ispred Kamena. Zastadoše koraci njezinih drugarica oko Stijene.
Gledaju, a ne razumiju: Kamen? Odvaljen! Grob? Otvoren! Na Stijeni razlomljeno dvadeset i četiri rimska pečata; rastrgane poveznice između Stijene i Kamena. Stražarska koplja, mačevi, štitovi, kišni ogrtači, šatori, razbacani uokolo.
Tada se, kroz mrak, začuje krik Ognjene Marije:
Grob? Otvoren! Kamen? Odvaljen!
Strah spopade Ognjenu Mariju. Iz zavežljaja na Kamen ispadoše joj bočice s pomašću. Razli se miris oko Groba. Na Kamen joj ispadne uljanica. Svjetlo se ne ugasi ispred Groba.
Od straha pobježe Ognjena Marija od Stijene prema Maslinskom vrtu. Za njom, od straha, ispadoše uljanice drugama njezinim. A one pobjegoše prema Kamenolomu.
U Stijeni osta Grob, otvoren; i Kamen, odvaljen. I uljanica Ognjene Marije. I miris, što se razlijevao od Kamena, do Groba.