Kršćanski Veliki petak
UMINUO JE ŠESTI DAN
Duhovna misao
U ono vrijeme, Izrael se, očekujući čudo, nadvio nad Križem. S Izraelom, nad Nazarećaninom, nadvio se Rim. U povicima se Izrael i Rim ujediniše. Između Izraela i Rima, nadvijenim nad Kamenolomom i Nazarećaninom u Kamenolomu, nasta povikivanje.
Nakon prestanka povika s vrha, u Kamenolomu je nastala utiha. Kiša je prestala. Sunce je prilazilo zapadu. Ostavljeni na križu, Samac i Jatar su se sve tiše presavijali u mukama. Nakon prestanka povika, s Križa je otiho uzdahnuo Sin:
Majko, majko! Dođi, dođi!
Kada sam se približila Križu, Sin je opet otiho uzdahnuo:
Majko, majko! Moj Ivan, tvoj Ivan!
Razumjela sam: daruje mi poslanika Ivana za sina.
Zatim otiho uzdahnu prema poslaniku Ivanu:
Ivane, Ivane! Dođi, dođi!
Kada se poslanik Ivan približio Križu, Sin je opet otiho uzdahnuo:
Ivane, Ivane! Moja majka, tvoja majka!
Razumio je poslanik Ivan: daruje me njemu za majku.
Zatim se s Križa spustio posljednji otihi uzdah:
Majko, majko! Vruće, vruće!
I još zadnji otihi uzdah:
Majko, majko! Zraka, zraka!
Isus uminu u Božjemu Nebo. Kiša utišala; sunce upravo zalazilo među crvenilom na zapadu. Jutro svanjiva vedro.
Kamenolom se prazni. Ostadoše samo tri osuđenika, svaki na svom križu. Ostade samo Majka, Ivan, Ognjena Marija, i tri prijateljice, zagrljeni u tugovanju. Ostadoše samo rimski vojnici, njih šestero, i Satnik, čuvar Kamenoloma. I malo podalje, Šimun Cirenac, sa sinovima; ostade samo Graditelj, u nedoumici. Ostadoše dvojica jatara i dvojica samaca.
Rimski vojnici sa Satnikom tada priđu do križeva. Da umuknu uzdisaji Jatarovi, vojnik mu drškom mača prebije golijeni. Uz bolni izdisaj, umine Dižma. Njegovi čuvari, dvojica jatara, pokunjeni, povukoše se unazad. Da umuknu uzdisaji Samčevi, vojnik mu drškom mača prebije golijeni. Uz bolni izdisaj, umine Gižma. Njegovi čuvari, dvojica samaca, otužni, povukoše se za dvojicom jatara. Došavši do Isusa, Satinik spusti mač u korice i oštricom koplja probode mu desni bok, a iz srca umah poteče sukrvica, pomiješana krv i voda, mlaz smrti. Opazivši kako suton ovija Kamenolom, Satnik uzviknu: Uistinu, uminu Sin Božji.
Kada htjede izreći otpust, naiđe Josip i preda mu svitak s Poncijevim pečatom i potpisom: Neka se preminuli Isus, zvani Nazarećanin, zvani kralj Izraelski, zvani Čudotvorac, zvani Prorok, zvani Učitelj… Nakon uminuća, osuđenikovo tijelo ne podliježe kaznenom postupku i slobodno je za ukop. Zatim Josip preda Satniku potvrdu da jatari i samci mogu pokopati dvojica svojih drugova.
Nakon mrtvozorničke provjere četvorice imenovanih od strane nadležnih vlasti, Šimun pristupi do Kamena i sa sinovima ponese tijelo Pokojnikovo u Grob. Nikodem prostre posmrtne plahte umočene u pomasti. Josip mrtvo tijelo ovije s tri široka povoja.
Zapečaćen Grob s dvadeset i četiri pečata čuvalo je četrnaest rimskih vojnika, osam heredovaca, osam gradskih redarstvenika i dvanaest hramskih čuvara. Predvodnici, s ostatkom straže, povukli su se dvadeseta metara, podalje. Žene, koje su, iza podzide, sve potajice promatrale, spustile su se u Grad. Suton je najavio da je uminuo šesti dan u tjednu.
