VIII. nedjelja kroz godinu Duhovna misao

VIII. nedjelja kroz godinu
IZ OBILJA SRCA NAŠA USTA GOVORE
Duhovna misao

Na početku svakoga misnoga slavlja priznajemo Bogu i prisutnoj braći i sestrama da smo sagriješili mišlju i riječju, djelom i propustom. To znači da bismo se trebali upitati: Kako govorimo i kako šutimo u odnosima s ljudima među kojima živimo? Znamo li šutjeti kad je riječ suvišna i govoriti kad je šutnja grešna? Prosuđujemo li naše bližnje po riječima? Ili glumimo dobrotu umiljatim govorom?
U tijeku liturgijske godine na misnim slavljima razmišljamo o Božjem govoru nama i o našem govoru Bogu. Ove nedjelje misna čitanja nas pozivaju da naše ljudske riječi približimo našim bližnjima, braći i sestrama.
Današnje prvo čitanje iz Sirahove knjige poučava nas o ljudskom govoru. To je starozavjetna slika o govoru kao sredstvu za poučavanje, odgajanje i međusobno sporazumijevanje.
Na riječi proroka Siraha nadovezuje se i apostol Pavao koji nas potiče da sve što dobro činimo, jest trud oko osobnoga spasenja.
U evanđelju nas Isus potiče na unutarnju dobrotu srca, kako bi naš govor bližnjemu, o njemu samome, i o nama, bio sadržajniji, i na obostrano zadovoljstvo. 
Da bismo zaslužili Božje Nebo, Isus u današnjem evanđelju spominje četiri narodne mudrosti, koje se odnose na nas vjernike, osobito na one koji predvode vjernike: da voditelji ne budu slijepi; da upravitelji ne čupaju trun iz oka bližnjega svoga dok ne izvade brvno u vlastitom oku, da predvoditelji donose sami dobar rod i da svi, kao vjernici, odgovorno upotrebljavamo priliku za govor o svojim bližnjima.
Ako dobri Bog ne osuđuje nas, iako imamo “brvna” u moralnim očima, ne smijemo ni mi osuđivati bližnje naše koji imaju u očima samo trun. Jer, prava vrijednost ljudske osobe prepoznaje se po djelovanju prema vani: dobro stablo donosi dobre plodove, a s trnja se ne beru smokve ni grožđe s gloga.
Odlomak završava izrjekom o ljudskom govoru kao odrazu intimne nutrine: “Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore!”
Ovdje, pojam srca označuje čovjekovo unutarnje stanje. U ono vrijeme svaki je čovjek srcem planirao, razmišljao, odlučivao. Rekli bismo, volio je “utrobom”, srcem, a ne umom, glavom.
U ovom misnom slavlju i mi zahvalimo Bogu za dar govora kojim se sporazumijevamo jedni s drugima. Ujedno ga zamolimo da taj dar iskreno i odgovorno primjenjujemo u susretu s našom braćom i sestrama. Amen.