SPOMENČICA opet PLAČE s klasjem u naručju
Ukrajinci su svoje današnje ime dobili tek početkom 20. stoljeća proglašenjem Ukrajinske Narodne Republike. Staroslavenska riječ »ukrajina« znači »domovina« odnosno »u zemlji«; ujedno »naša zemlja«. Riječ »krajina« u današnjem standardnom ukrajinskom jeziku znači »zemlja« (krâj, krajolik).
Riječ Ukrajinci formirana je prema nazivu Ukrajina i službeno se počela koristiti s ciljem zaštite od asimilacije pred susjednim narodima koji se koriste nazivima sličnim onima koje su prethodno koristili Ukrajinci; »Rusyny«; zatim »Ruteni«, »Rusyči«, »Rusy« i slični. Ovdje treba razlikovati današnje Rusine i Ruse od povjesnog naziva za Ukrajince, posebno kada je riječ o znanstvenim disciplinama.
Također treba napomenuti da je ruska historiografija naziv Ukrajina poistovjećivala s nazivom »nečega na kraju« jer riječ »krajina« u ruskom i ukrajinskom jeziku imaju drugačije značenje. Ruska povijest Ukrajinu je određivala kao provinciju Rusije te je na isti način tumačila i naziv Ukrajina. Na isti način se takvo tumačenje prenosilo u zapadne dokumente posljednjih nekoliko stoljeća.
Prema povjesnoj dokumentaciji, najstariji zapisani nazivi za Ukrajince su »Rus’« odnosno »Rusyny«, »Rusyči« i »Rusy«; ovaj posljednji od Rus’, ali ne od današnje Rusije, što će se na latinskom pisati »Rutheni«, »Russi« ili »Rusy«.
Naziv Ukrajinci počinje se koristiti tek nakon 18. stoljeća, dok je naziv moderne države Ukrajine prvi put dokumentiran u Kijevskoj kronici 1187. godine. U sklopu povijesne asimilacijske politike, Ukrajincima je dodijeljeno nekoliko imena tijekom okupacije njihove države, posebno u vrijeme Ruskog Carstva. Vlast u Moskvi ih je kratko imenovala »Čerkasi« prema istoimenom kozačkom gradiću, a u sklopu asimilacijske politike ruskog cara Petra I. dodijeljeno im je ime »Malorusi«.
Naziv »Malorusi« ima podrijetlo od srednjovjekovne regije odnosno središta »Male Rusi«, koja je u sklopu Kijevske Rus’i predstavljala kulturnu, političku i vjersku maticu cijele države. Riječ »Mala Rus’« prema grčkim nazivima je predstavlja zemlju sa središtem u Kijevu koja je imenovana »Minore Rossia« (kao središte), dok bi sve ostalo predstavljalo »Megale Rossiu« (kao koloniziranu okolicu). Ukrajinci su se tijekom 19. stoljeća nazivu Malorusi odupirali usvajanjem etnonima Ukrajinci, jer je naziv Malorusi u novim okolnostima nakon 18. stoljeća stekao podcjenjivački status naspram naziva »Velikorusi«.
Prema ukrajinskim stručnjacima, do 12. stoljeća samo su preci današnjih Ukrajinaca koristili nazive vezane uz termin »Rus’«, dok su svi ostali istočnoslavenski narodi koristili plemenska i druga imena. U 14. stoljeću naziv »Rusini« su prihvatili današnji Bjelorusi te ga koristili do 18. stoljeća, dok su Rusi prihvatili naziv »Russkie« tek krajem 17. stoljeća nakon Perejaslavskog sporazuma koji je politički objedinio Rusiju i Ukrajinu. Ove tvrdnje do danas su ostale predmet povijesno-političkih sukobljavanja između Rusije i Ukrajine koje podjednako pretendiraju na kulturnu baštinu najstarije istočnoslavenske državne tvorevine Kijevske Rusi.
SPOMENČICA opet PLAČE s klasjem u naručju.
