BOGATI SIROMAH duhovna misao

BOGATI SIROMAH
XXVIII. nedjelja kroz godinu
Duhovna misao

Danas se na nama, dragi vjernici, zaustavio tijek povijesti tumačenja riječi Božje. Preko svete riječi, Isus nama govori onom istom odlučnošću kojom je govorio svojim suvremenicima. Njegov nauk, koji je zapisan u Svetom pismu, nije moguće odvojiti od njegove osobe. Za nas kršćane, Isus je i danas znak spasenja; jedini je posrednik između Boga i čovjeka. Štoviše, Bog u kojega vjerujemo – Isusov je Bog: onaj Bog i onakav kakvoga nam je Isus navijestio, njegov Otac i naš je Otac. Zato mi vjerujemo da je dubina istine o našem spasenju u punom svjetlu zasjala u Isusu, koji je posrednik i punina objave Božje riječi.
Ove nedjelje Božja riječ Svetoga pisma govori nam da zakon ljubavi ne poznaje granica. Isus daje novi zakon: zapovijed ljubavi. I tumači svoju zapovijed govoreći da je čovjek stvoren bez ograničenja na određene sociološke grupe ili pojedine zatvorene zajednice.
Tako je, kako piše u evanđelju, neki čovjek koji poznaje zakon, upitao Isusa: što mi je činiti da baštinim vječni život. Tko želi zaraditi vječni život, kaže Isus, mora se držati onoga što je zapisano u Zakonu u deset zapovijedi. Dužnost nam je ljubiti Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga.
Isusova riječ iz evanđelja ne zvuči kao prijetnja nego kao upozorenje na zamke i opasnosti koje u sebi skrivaju kako bogatstvo tako i siromaštvo.
Ako bogatstvo postane samo sebi svrhom, novac i posjedovanje mogu čovjeka zarobiti, ovladati njime. To se događa kada čovjek zaboravlja ono što je stvarno značajno i zapravo najbitnije u životu.
Slično je i sa siromaštvom. Ako se čovjek mora boriti s preživljavanjem, također je u opasnosti da izgubi vlastitu slobodu i vlastito dostojanstvo. Pravi cilj i svrha života ostaju u oba slučaja zastrti i zamagljeni. I bogat i siromašan čovjek u opasnosti je da se vrti u začaranom krugu svojih strahova bilo stjecanjem materijalnog bilo grčevitom borbom za preživljavanjem i tako budu zapravo robovi vlastite životne situacije.
Isusu je stalo do pravednosti koja je u mogućnosti da ova dva ekstremna stanja pomiri.
Zapamtimo, ddragi vjernici, bez obzira jesmo li bogati ili smo siromašni, ili smo negdje u sredini, da je gladan čovjek u našoj sredini uvreda za našega Boga kao Stvoritelja i velika opomena za nas vjernike i kršćane. Ako učinimo barem malo, kako bismo ublažili siromaštvo i oskudijevanje ljudi, ako se borimo protiv gladi, ako podupiremo socijalne projekte, ako nastojimo pomoći oko uspostave pravednijeg svijeta – tada je to izvršavanje Božje volje.
Ne samo da je Isus protumačio što nam je činiti da baštinimo život vječni, on je to i pokazao. Njemu je blizak svaki čovjek, osobito skrušeni grešnik. Za čovjeka i za čovjekovo spasenje sišao je s nebesa. Za čovjeka je postao čovjekom. Za nas i za naše spasenje podnio je otkupiteljsku muku na križu. Za čovjeka je umro. Za čovjeka je uskrsnuo. Nije pitao: tko je moj bližnji. Želio je biti blizak svakom čovjeku. 
Najveće Isusovo bogatstvo koje je stekao jest, dragi vjernici, njegova pomirna žrtva s Bogom. U njegovoj žrtvi na križu zapečaćeno je njegovo duhovno bogatstvo od kojega svi mi primamo milost spasenja. Njegovo duhovno bogatstvo koje nam je ostavio zalog je našega vjerovanja. Amen.