ISUSOVA HALJINA korizmana misao

ISUSOVA HALJINA
Duhovna misao

U ono vrijeme, dobri Isuse, tebe su doveli pred rimskoga Namjesnika. Poncije nije znao što bi učinio s tobom. Da te osudim na smrt, pomislio je, nema pravne osnove. Govorio si da si Sin Božji? Ta, mi imamo stotine bogova i tisuće sinova božjih. Čak nam je vrhovnik car – sin božji. Da te pustim na slobodu, moglo bi imati pravne osnove. Govorio si: caru – carevo, a Bogu – Božje. Ali, ako te pustim na slobodu, nisam prijatelj caru. Zapravo, nisam u milosti cara Tiberija, jer sam se, u nedavnim previranjima, priklonio njegovom neprijatelju.

Između osude na smrt i oslobađajuće presude, Poncije odluči da te bičuju njegovi tjelesni čuvari.

Sedam rimskih vojnika, pedeset manje jedan udarac po tvojim leđima, sedam puta sedam… Ako je koji udarac pao i više po tebi, nisu, valjda, rimski vojnici završili matematičke škole, da broje do četrdeset i devet udaraca.

Kada su te isprebijali do svetoga ulja, Nnamjesnik je ustao sa sudačke stolice, govoreći: Evo kralja vašega! Oni, niže, u predvorju, povikaše: Raspni ga! Poncije tada povika: Ja sam nevin od duše njegove! I Namjesnik, nevin, opra ruke. Tada je čuo odgovor, koji se nije nadao čuti: Duša njegova u nas i u djecu našu.

I ti, dobri Isuse, natovari na svoja leđa svoj životni križ. I donese ga na Svetu Goru. Da te na njemu razapnu. Da na njemu, kao na smrtnoj postelji, umreš.

Tada rimski čuvari, pod križem, uzeše tvoju haljinu, nešivenu, koju ti je majka Marija otkala, i htjedoše je rasjeći na komade. Ipak, za haljinu baciše kocku. Neka brojka odluči kome će pripasti tvoja haljina, nešivena, koju ti je majka Marija otkala.

Ah, dobri Isuse, mi se, tvoji vjernici, klečeći pred tobom, pitamo: Možeš li nam reći: Koliko si, od toga dana, kroz dvije tisuće godina, dobio udaraca po leđima? Možeš li nam kazati brojčano: Koliko si od tada križeva donio na Kalvariju? Možeš li nam, barem, reći: Koliko si puta bio razapet na križ? Možda nam možeš kazati: Koliko si puta do danas umro na križu? Ili reći: Koliko su, kroz dvije tisuće godina, čuvari svjetskoga poretka bacali kocaka za tvoju haljinu, nešivenu, koju ti je majka Marija otkala?

Nismo mi, tvoji kršćani, dobri Isuse, protiv nijedne religije na svijetu. Neka ljudi vjeruju; bolje da vjeruju, nego da ne vjeruju. Ali, opet se pitamo: Ima li ijedna religija na ovom svijetu, animistička ili objavljena, koja je ovoliko proganjana kao tvoje kršćanstvo?

Svakoga dana tebi presuđuju poklisari novoga svjetskoga poretka, jer se nisi uklopio u njihove planove; tebe bičuju čuvari pravnim odredbama, jer se nisi pokorio njihovim zakonima; borci za ljudska prava tovare na tvoja leđa preteško breme križa, jer se nisi prilagodio stečevinama suvremenoga društva; tvorci sretne budućnosti razapinju tebe na križ srama, svako malo, kako im se prohtije; iz dana u dan bankari svjetskih sudbina bacaju kocku za tvoju haljinu, nešivenu, koju ti je majka Marija otkala.

Kada te prebiju do svetoga ulja; kada te osude na križ, kada izvrše osudu i ti umreš na križu, čini nam se, dobri Isuse, da oko nas ponovno namjesnik Poncije povikuje: Ja sam nevin od duše njegove! Dok sljedbenici njegovi dovikuju: Duša njegova u nas i u djecu našu!

A mi, tvoji kršćani, dobri Isuse, koji hodimo za tvojim krvavim stopama, vjerujemo da će nam, nakon svakoga, tvoga i našega, Velikoga petka, svanuti, tvoj i naš, Uskrs. Amen.