NEUMORNA VJERA duhovna misao

XXIX. nedjelja kroz godinu
NEUMORNA VJERA
Duhovna misao

Misna čitanja 29. nedjelje kroz godinu navede nas da razmišljamo o djelotvornoj molitvi. 
Prorok Mojsije, u prvom čitanju, upućuje prosnu molitvu za Božji narod dok je bio u ratnom vihoru. Dok vođa moli, njegovi ratnici pobjeđuju, kada vođa smalakše, ratnici podliježu protivnicima.
Apostol Pavao, u drugom čitanju, uči crkvene starješine kako u molitvi moraju proučavati riječ Božju. Tek nakon molitve i proučavanja, voditelji vjerske zajednice mogu poučavati svoje vjernike u pobožnosti i Svetom pismu.
U evanđelju po Luki, u trećem čitanju, Isus nas uči kako valja svagda moliti i nikada ne posustati. U primjeru, udovica je, moljakanjem, uspjela uvjeriti nepravednoga sudca da joj pomogne.

Draga braćo i sestre, Isus nam je, jednostavnim riječima, preko slikovite prispodobe o udovici i sudcu, htio ukazati o potrebi da neprestano molimo, i da se u molitvi ne umorimo. Izabrao je lik skromne udovice, koja je, upornim molbama, uspjela privoljeti nečasnog sudca da se zauzme za njezine potrebe.
Zato Isus daje poučak: ako je udovica uspjela uvjeriti tog sudca, zar mislite da Bog ne će uslišati nas ako ga budemo ustrajno molili. I nadodaje: Neće li onda Bog obraniti svoje izabranike koji dan i noć vape k njemu, sve ako i odgađa molitvu njihovu?

Dakle, Vapiti dan i noć pred Bogom! Ali, možemo se upitati: Zašto to Bog želi? Zar mu naše potrebe nisu unaprijed poznate? Koji je smisao te „upornosti“ s Bogom?
Možda bi bilo bolje kada bismo ovako postavili pitanje: Zašto Bog dopušta da se igramo s njim, i zašto se on igra s nama; da ga moramo izazivati na dvoboj?
Ovo nam pitanje pomaže da produbimo jedan vrlo značajan smisao vjere, a on glasi: Naš Bog poziva da ustrajno molimo, ne zato što ne zna što nam je potrebno, ili zato što nas ne sluša. Naprotiv, on uvijek sluša i poznaje sve nas, s ljubavlju. Na našem svakodnevnom putu, osobito u teškoćama, u borbi protiv zla izvan i u nama, Gospodin nije daleko, uvijek je uz nas; s nama je u našoj životnoj borbi;  a naše je oružje upravo molitva, koja nam pomaže osjetiti njegovu blizinu, njegovo milosrđe, kao i njegovu pomoć. Ali, borba protiv zla – teška je i duga, traži strpljenje i upornost – kao u slučaju Mojsija, koji je morao držati ruke uzdignute kako bi njegov narod pobijedio. To je tako: postoji borba, koju moramo svakoga dana voditi; ali Bog je naš saveznik, a nije neprijatelj; vjera u njega je naša snaga, a molitva je izraz te vjere.

Zato nam Isus jamči pobjedu, iako se na kraju pita: Ali, kada ja opet dođem k vama, hoću li naći vjere i vjernika na zemlji, koji će se moliti?
Zašto je Isus ovako čudno uzdahnuo? Jasno je htio reći: ako se ugasi vjera, ako se ugasi molitva, mi ćemo kročiti u tami, tada bismo se mogli izgubiti na putu života.
Kada nas budu izjedale sumnje i nedoumice, sjetimo se, dragi vjernici, da nam Isus poručuje kako valja svagda moliti, i nikada ne posustati. To želi reći njegova poruka o našoj molitvi koju je usporedio s upornom udovicom i nepravednim sudcem.
Sudac se Boga ne boji a ljudi ne stidi, ali ipak odlučuje pomoći upornoj udovici. Iako je, u ovom primjeru nepravedni sudac sama suprotnost, kontrast, za Boga kao milosrdnog Oca, međutim, Isus nas poučava: Ako je tako postupio nepravedni sudac, kako li će tek Bog onda obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu, sve ako, koji put, i odgađa uslišati naše molitve?

Iz Isusove prispodobe možemo izvući dva zaključka: ako je udovica uspjela pridobiti nepravednog sudca svojim upornim traženjima, onda ćemo mi još lakše pridobiti milosrdnoga Oca i dobroga Boga, da obrani svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu; mi nećemo na to dugo čekati, ustat će žurno na našu obranu.
Zato Isus poziva da molimo “neumorno”.
Jer, molitva je vjerničko oružje koje nam pomaže da sačuvamo vjeru u Boga; vjeru u nebeskoga Oca i vjeru u vječno spasenje. Amen.