OZDRAVLJENJE Duhovna misao

XXVIII. nedjelja kroz godinu
ZAHVALNO OZDRAVLJENJE
Duhovna misao

Isus ozdravlja desetoricu koji su bolovali od gube, bolesti za koju se držalo da donosi i “zaraznu nečistoću” zbog koje je trebalo provesti obredno čišćenje. No, guba koja zapravo osakaćuje čovjeka i društvo jest grijeh; oholost i egoizam rađaju u ljudskoj duši mržnju i nasilje. Tu gubu duha, duhovnu gubu, bolest koja unakažuje, unakazi, lice čovjeka i čovječanstva, može izliječiti jedino Bog, koji je sama ljubav. Otvarajući srce Bogu, osoba koja mu se obratila, u svojoj nutrini, već je izliječena od zle gube.
Guba je u ona vremena bilo toliko raširena i opasna da su zaražene osobe bile prisiljene živjeti izvan društva, potpuno na rubu, i bez ikakvih prava, ponajviše i zbog toga jer je bolest onda bila viđena kao kazna za osobne grijehe. Sami pokušaj da se gubavac približi naselju, ili zdravim ljudima, mogao je rezultirati smrću, pa iznenađuje hrabrost desetorice gubavaca, koji dolaze Isusu i mole ga za ozdravljenje.
Isus uslišava njihove molitve, ali samo jedan se vraća, baca se Učitelju ničice pod noge i zahvaljuje za dar izbavljenja, ozdravljenja. U Isusovim riječima: „Ustani i idi, tvoja te vjera spasila“ nalazimo smisao kršćanskog prihvaćanja bolesti i patnje. Vjera je ta koja spašava, koja nam daje snagu i utjehu u teškim trenutcima, osvjetljava poput plamena svijeće tamu patnje i pokazuje obrise smisla života kroz prizmu Božje ljubavi.
Često se zbog bolesti i patnje javlja mnoštvo pitanja na koja nije jednostavno dati jasne odgovore, koje bi kao ljudi htjeli znati. Čovjeka zanima uzrok, smisao, razlog, zašto baš neka osoba, koja je dobra i trudi se voljeti druge, mora trpjeti ili nositi teret neke bolesti. Odgovore na ta, i slična, pitanja možda ne možemo znati niti ćemo ih ikada saznati, ali, kao kršćani, možda, ne moramo tražiti nužno odgovore.
Isus nam je pokazao pravi smisao: ozdravljao je ljude poradi njihove vjere, tješio je one koji su se pouzdali u Božju milost, i sam je, znamo, trpio da kršćani na takav način mogu slijediti njegov primjer.
Vjera je ta koja kršćane treba voditi kroz bolest i patnju, da ne očajavamo ili tugujemo, nego da u nadi gledamo onaj dublji smisao života, koji se ne zaustavlja na granicama ovoga svijeta, nego tek otvara vrata za onaj drugi život u kojemu nema bolesti i patnje. Vjera, dakle, daje snagu i ustrajnost, daje nadu i ljubav, da svaki korak, bio on pun patnje ili boli, ima smisao u velikom Božjem planu ljubavi i dobrote.
Dragi vjernici, uzdignimo svoj pogled prema Isusovoj i našoj majci Mariji, koju častimo kao Gospu od Zdravlja, da nam majčinskim suosjećanjem, koje je proživjela dok je stajala uz svoga Sina na križu, podupire vjeru i kršćansku nadu i da nas vodi na putu ozdravljenja od rana i tijela i duše. Amen.