XXIII. nedj. kroz god. Duhovna misao

BOŽJA RAČUNICA
XXIII. nedjelja kroz godinu
Duhovna misao

Iako nas nedjeljni evanđeoski odlomak na prvi mah zbunjuje, kada nam govori što moramo mrziti i čega se moramo odricati, a što moramo voljeti i za čim moramo težiti, ipak su ovo riječi opomene, da dobro razmislimo i mudro odmjerimo svoje životne snage prije nego nešto poduzmemo ili pokušamo učiniti. Da nam se ne bi dogodilo kao onomu graditelju, koji je započeo, a zatim nije uspio dovršiti svoje obrane, jer se preračunao u svom bogatstvu. Da nam se ne bi dogodilo kao onomu kralju, koji je zaratio, a zatim zatražio pomirenje, jer se preračunao u svojoj oružanoj moći.
Kao da nas Isus opominje da se ne preračunamo, nego da izmjerimo svoje mogućnosti. A da bismo pravilno postupili, i da se ne bismo preračunali u svojim sposobnosti, kao da nam govori: Odrecite se najprije svega što posjedujete: i oca i majke, i žene i djece, i braće i sestra, i prijatelja i znanaca… i onda, kada ostanete sami, bez ikoga svoga, tada izmjerite svoju snagu, jakost, sposobnost, moć, mudrost, bogatstvo…
Tada, kada se odreknete svega što posjedujete, onda se pouzdajte u mene, jer ste moji učenici, a ja sam vaš Učitelj.
Tada uzmite svoj križ, svoj osobni ljudski i vjernički križ, natovarite ga na svoja leđa, i ponesite ga za mnom, do moga Brda, i naslonite svoj osobni križ na moj otkupiteljski Križ, i tada ćete naći svoje spasenje.
Prije toga, kao da nam želi reći: oslobodite se svake bližnje pomoći, izmjerite svoje osobne snage.
Tada ćete znati na čemu ste, s čim raspolažete; znat ćete koliko ste moćni ili nemoćni. I onda ćete biti moji učenici. I onda pođite i slijedite mene.
I kada, po Isusovu, izmjerimo sebe samoga, kada testiramo svoje sposobnosti, onda se opet možemo vratiti svojima, ocu i majci, ženi i djeci, braći i sestrama, prijateljima i znancima… i od njih zatražiti pomoć.
Tada ćemo potvrditi da smo nejaki i nemoćni, da smo ovisni o drugima, da nam je potrebna pomoći naših bližnjih, ako želimo sagraditi svoju sigurnost ili očuvati svoj mir i spokoj. Tada ćemo, u svojoj spoznaji, priznati da smo nemoćni. Tada ćemo zatražiti pomoć od svojih bližnjih. Tada će, u svojoj spoznaji, i naši bližnji, priznati da su nemoćni. I tada će zatražiti našu pomoć. 
U takvoj spoznaji nećemo sebe proglasiti oholima, moćnima, jakima. U osobnoj nemoći proglasit ćemo sebe skromnima, krotkima, potrebnima; priznat ćemo se Isusovim učenicima koji su uzeli svoje životno breme, svoj ljudski teret, svoj vjernički križ, i upregli sve svoje snage i pošli za Isusom. Da ga dostignemo do svetoga Brda, da svoje životno breme, svoj ljudski teret, i svoj vjernički križ, prislonimo uz njegov Križ u kojemu nam je spasenje.