OPLOĐENA VJERA Duhovna misao

III. korizmena nedjelja
OPLOĐENA VJERA
Duhovna misao

Iz događaja s nesretnim Galilejcima, kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava, kako smo čuli u evanđelju, Isus izvlači pouku o potrebi obraćenja.
Jer, vjerovalo se da su stradalnici morali biti teški grešnici, kad ih je snašla tako teška tragedija. Međutim, Isus pobija takvo mišljenje. Pobijeni Galilejci nisu grešniji od preživjelih. Na njihovu slučaju očituje se Bog kao sudac svih ljudi. Zato je potrebno da se svi obraćaju Bogu.
Isus odmah navodi drugi primjer osamnaestorice Jeruzalemaca na koje se srušila kula.
Ni oni nisu bili krivlji od ostalih sugrađana, a snašla ih je nenadana smrt. Njihova nenadana smrt povod je da Isus sve potakne na obraćenje, jer ne znamo ni dana ni časa kada nas može zadesiti smrt – bilo prirodna, bilo kao posljedica nesreće.

Ova dva primjera pokazuju kako se Isus zanimao za događaje svoga vremena i religiozno ih doživljavao. Bili su mu prilika za novo podsjećanje na blizinu Božjeg suda i na Božje vrhovništvo.
Krivo bismo razumjeli Isusa kad bismo sve nesreće gledali kao Božju kaznu za grijehe stradalih ili živih.
S Isusom trebamo otvorenim očima promatrati svijet te nastojati, kako u tragičnim tako i u radosnim događajima, da doživljavamo dublje ovisnost o Bogu. Događaji koji se oko nas događaju, znači, morali bi nas poticati na obraćenje kao životni proces uvijek novog prijanjanja uz Boga i odustajanja od grijeha.

Neplodna smokva ukazuje na Božju strpljivost: Možda će ubuduće ipak uroditi.
Bog ne uživa u kažnjavanju grješnika, nego strpljivo čeka da mu se obratimo i donesemo plodove dostojne obraćenja.
U vjerničkom pokajanju, kao kršćani, svaki put možemo ugledati nasmiješeno milosno lice nebeskoga Oca, koji se raduje našem obraćenju, a mi njegovom oproštenju. Amen.