UMREŽENI S ISUSOM Treća nedjelja kroz godinu

NA BOŽJOJ LINIJI ŽIVOTA
Duhovna misao

Tada je uzeo Sveto pismo i pročitao odlomak iz proroka Izaije koji govori o budućem Mesiji i na kraju Isus veli: Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima. Isusovi sumještani, isprva začuđeni i zadivljeni, počinju se zatim mrštiti i mrmljati, i među sobom su govorili: zašto ovaj, koji za sebe tvrdi da je Pomazanik Gospodnji, ne ponovi ovdje, u svome mjestu, čuda za koja se govori da ih je učinio u Kafarnaumu i obližnjim selima?
Ovaj odlomak sv. Luke evanđeliste nije jednostavno izvještaj o svađi među sumještanima, kao što se ponekad događa također i u našim četvrtima, potaknutoj zavistima i ljubomorama, već iznosi na vidjelo jednu napast kojoj je čovjek vjernik uvijek izložen, svi mi smo joj izloženi, a koje se treba uvijek odlučno kloniti. A koja je to napast? To je napast da se religiju smatra ljudskim ulaganjem i, samim tim, upustiti se u pogađanje s Bogom tražeći vlastitu korist. Međutim, u pravoj religiji, radi se o prihvaćanju objave Boga, koji je Otac, i koji se brine za svako svoje stvorenje, pa i ono najmanje i najbeznačajnije u ljudskim očima.
Upravo se u ovome sastoji Isusova proročka služba: u naviještanju, da nijedno ljudsko stanje ne može predstavljati razlog za isključenost, da nijedno ljudsko stanje ne može predstavljati razlog za isključenost iz Očeva srca, i da je jedina prednost u Božjim očima to da smo bez prednosti pred drugima. Jedina prednost u Božjim očima je da nemamo prednosti, da nemamo kumova i prijatelja, da smo prepušteni u Božje ruke.
Zato je Isus i rekao: Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima. To “danas”, koje je Isus izgovorio toga dana, vrijedi za sva vremena; odzvanja također za nas ove nedjelje, u našoj crkvi, podsjećajući nas na suvremenost i nužnost spasenja koje je Isus donio ljudskom rodu. Bog dolazi svima nama, ususret muškarcima i ženama svih vremena i mjestâ u određenim trenutcima u kojima se nalazimo. Dolazi ususret i nama, u našem vremena, u našem mjestu, u našoj obitelji, u našoj crkvi. On je uvijek taj koji čini prvi korak: dolazi nas pohoditi svojim milosrđem, podići nas iz prašine naših grijeha; dolazi nam pružiti ruku spasa, da nas izvuče iz ponora u koji nas je srušila naša oholost, i poziva nas prihvatiti utješnu istinu evanđelja i kročiti putovima dobra i mira. Ali, on nas uvijek dolazi prvi naći, i prvi tražiti.
Ako se vratimo u sinagogu, odnosno u našu crkvu, onda smo sigurno i mi razumjeli, kao i njegovi sumještani, poruku Svetoga pisma. Kaže prorok Izaija u prvom čitanju: Sionu za ljubav neću šutjeti, Jeruzalema radi neću mirovati dok pravda njegova ne zasine ko svjetlost i spasenje njegovo ne plane kao zublja. I puci će tvoju vidjeti pravednost i tvoju slavu svi kraljevi; prozvat će te novim imenom što će ga odrediti usta Gospodnja. U Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog. Kaže apostol Pavao u drugom čitanju: Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakomu se daje očitovanje Duha na korist.
Sve ovo što smo čuli navodi nas na zaključak da nas je Bog pozvao po svojoj Riječi na posjedovanjeslave Gospodina našega Isusa Krista.
Sigurno da je toga dana, u nazaretskoj sinagogi, kao i danas u našoj crkvi, bila i Marija, Isusova Majka. Možemo samo zamisliti što se zbivalo u njezinu srcu, mali predokus onoga što će pretrpjeti pod križem, dok je promatrala kako se Isusu, ondje u sinagogi, najprije dive, zatim ga izazivaju, pogrđuju i na kraju mu prijete smrću. U njezinu srcu, punom vjere, ona je sve čuvala. Mi prihvaćamo Isusov nauk i Božje riječi, bez protivljenja, jer mi smo njegovi slušatelji, kao i majka Marija. Neka nam ona, Isusova i naša majka Marija, vjerna slušateljica, pomogne obratiti se od ljudskoga čudâ, od nas samih, na Božje čudo, koje je Isus Krist. Amen.