Istina je izniknula iz Čovjekove Zemlje

POROĐENJE GOSPODINOVO
Duhovna misao

Božić bismo mogli najljepše izrazili riječima starozavjetnoga psalmiste, koji je ovako objavio Božju blagovijest spasenja: Istina će izniknuti iz zemlje.

Bila je to riječ je o jednom naviještaju, obećanju, praćenom ostalim izrazima koji zajedno glase ovako: Ljubav će se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti; Vjernost će nicat’ iz zemlje, Pravda će gledat’ s nebesa; Bog će dati blagoslov i sreću, i zemlja naša urod svoj; Pravda će stupati pred njim, a Mir tragom stopa njegovih.

Ove riječi ispunile su se na dan Božića. Istina je niknula u Čovjekovoj Zemlji u Isusu Kristu, rođenom u Betlehemu od Marije Djevice; ljubav i istina su se stvarno susreli, pravda i mir su se zagrlili; istina je isklijala iz Čovjekove Zemlje, a pravda gleda s Božjega Neba. Istina je, dragi vjernici, na Božić, uistinu, izniknula iz Čovjekove Zemlje.

Što je istina? Istina je – Sin Božji. Što je Čovjekova Zemlja? Čovjekova Zemlja je – Tijelo Marijino.

Ako se, kao vjernici, priupitamo gdje je rođen Isus Krist, saznat ćemo zašto je istina nikla iz Čovjekove Zemlje… istina je rođena od Djevice Marije.
Upravo tom istinom, koja se ponavlja svake godine, slavimo, dakle, dan u kojem se ispunilo ono starozavjetno proroštvo: Istina je nikla iz Čovjekove Zemlje i pravda je pogledala s Božjega Neba.

Istina, koja je u krilu Očevu, iznikla je iz Čovjekove Zemlje, jer je bila u krilu jedne majke, Majke Marije.

Istina, koja drži čitav svijet, iznikla je iz Čovjekove Zemlje, jer ju je na svojim rukama držala jedna žena… Isusova i naša Majka Marija. Istina, kojoj ni Božje Nebo nije dovoljno veliko, da bi je obuhvatilo, iznikla je iz Čovjekove Zemlje i bila položena u jaslice.

U čiju se korist tako uzvišen Bog učinio tako poniznim i skromnim Stvoriteljem? Sigurno ne zbog vlastite koristi, već na našu veliku blagodat, na naše spasenje, na slavu nas koji vjerujemo i njega. Dobri Bog je učinio sve, učinio je, štoviše, nemoguće: utjelovio se, rodio se među nama, izniknuo iz Čovjekove Zemlje, kao jedan od nas. Svojom svemoćnom ljubavlju ostvario je ono što nadilazi naše ljudsko shvaćanje: Zamislimo, Beskonačni je postao Djetetom, ušao je u naš svijet. Ipak, isti taj veliki Bog ne može ući u naše srce ako mu mi ne otvorimo vrata. Koja vrata? Vrata vjere! Mogli bismo se prestrašiti te svoje vjerničke bezgranične moći. Ta čovjekova moć, da se otvori svemogućemu Bogu, može nas uplašiti. Ali, ovo je stvarnost, koja tjera svaku mračnu pomisao, ovo je nada, koja pobjeđuje strah: Istina je iznikla! Bog je rođen! Čovjekova Zemlja urodila je Božjim plodom.

Uistinu, postoji jedna dobra Čovjekova Zemlja, jedna zdrava Čovjekova Zemlja, slobodna od svakoga straha i bojazni, svake zatvorenosti. Postoji u svemiru jedna Čovjekova Zemlja, naša Majka, na kojoj mi živimo, koju je stvoritelj Bog pripravio da dođe i nastani se među nama.
Čovjekova Zemlja, na kojoj živimo, zamislite, postala je boravište za Božju prisutnost među nama, među ljudima. Čovjekova Zemlja, zamislimo, postoji, čak i danas; iz te je Božje Zemlje iznikla Božja istina!

Draga braćo i sestre! Ljubav i istina, pravda i mir su se zagrlili, utjelovile su se u Čovjeku rođenom u Betlehemu od majke Marije. Taj je čovjek Sin Božji, to je Bog, mali Bog, Bogić, Božić, koji se pojavio u povijesti, u Čovjekovoj Zemlji, među nama. Njegovo je rođenje klica novog života za čitav ljudski rod. Neka, njegovim rođenjem Čovjekova Zemlja postane dobra i plemenita Božja Zemlja, koja prihvaća klice ljubavi, istine, pravde i mira. Amen.