DUŠNI DAN

Dušni dan – Mladi petak ili Prvi petak

U petak 2. studenoga 2018.
Misno slavlje: ujutro u 7, 8 i 9 sati i navečer u 19 sati.
Od 9,30 do 12 sati euharistijsko klanjanje.
Prije večernje mise u 18,30 sati Molitve za preminule. 
Ispovijed: ujutro prije mise u 7 i 8 sati i od 9 do 12 sati i navečer od 17,30 do 19,30 sati.

U prigodi svetkovine Svih Svetih i blagdana Dušnoga dana, posjetit ćemo grobove naših preminulih. Na svetome mjestu, okupljeni oko njihovih zemnih ostataka, prisjetit ćemo se ispraćaja naših milih i dragih iz Čovjekove Zemlje u Božje Nebo. Dužni smo bili vratiti Čovjekovoj Zemlji njezin dar, njihovo zemno tijelo, zahvalni što je Majka Zemlja hranila svoju djecu.
Kao što je bilo u času rastanka, neka tako bude i na ovom svetom mjestu, uz njihov grob. Okupit ćemo se, i biti s njima, sa cvijećem i svijećom u ruci, sa suzom u oku i molitvom na usnama, vjerujući da se naš život mijenja, a ne oduzima.
Uistinu, imamo oči zemljane, da gledamo vlastitu mijenu života od rođenja iz utrobe Majke Roditeljice do grobne ploče. Kao dijete Majke Zemlje.
Kao vjernici, u tom trenutku, otvorimo oči vjere, da ugledamo vlastitu mijenu života iz Čovjekove Zemlje kroz grobnu ploču. Kao dijete Božjega Neba.
Ni jedan se čovjek, uistinu, nije vratio unazad iz Božjega Neba u Čovjekovu Zemlju, kao što se ni jedan čovjek, uistinu, nije vratio iz utrobe Majke Zemlje u utrobu Majke Roditeljice. Naš život, prema odredbi Tvorca svijeta, u svojim mijenama, ne mijenja se unazad, nego se mijenja prema naprijed: od utrobe Majke Roditeljice, preko utrobe Majke Zemlje, do utrobe Dobroga Boga.
Samo je Dobri Bog, za nas i za naše spasenje, dopustio da se naš Spasitelj, Isus Krist, vrati unazad iz Božjega Neba, i da se utjelovi u utrobi Majke Roditeljice, Majke Marije, i da se, za nas i za naše spasenje, rodi u utrobi Majke Zemlje, samo zato da nama pokaže, za nas i za naše spasenje, stazu vječnoga života koja vodi od Čovjekove Zemlje do Božjega Neba.
Kršćanska braćo i sestre, i vjernici vječne nade, tada nam je naš Spasitelj, Isus Krist, pokazao da mijena od Čovjekove Zemlje do Božjega neba prolazi upravo kroz grob, gdje ostavljamo zemne ostatke Majci Zemlji, koje nam je podarila Majka Roditeljica, samo zato da se rodimo u Božjemu Nebu, i da vazda i zauvijek živimo u utrobi Dobroga Boga.
Naš se život, čovjekov život, ne vraća unazad, i ne umire; jednom začet, živi i teče, u vremenskim mijenama, kao što se izmjenjuje mijena dana i noći, sve do utrobe Božjega Neba. To je vjernička stvarnost, da se naš život mijenja, a ne oduzima; da naš život hodi naprijed, a ne unazad; da naš život, jednom začet u utrobi Majke Roditeljice, prolazi kao mijena kroz Čovjekovu Zemlju, samo zato da jednom prispije onamo kamo smjera naše srce, a to je Božje Nebo. 
Okupljeni na svetom mjestu, uz grob naših preminulih, u prigodi svetkovine Svih Svetih i blagdana Dušnoga dana, vrijeme je da, jedni od drugih, tražimo oproštenje: mi od naših preminulih, a oni od nas.
Dok su bili među nama, sigurno smo, koji put, kao ljudi, povrijedili naše mile i drage čije trude uživamo; uvrijedili, ili sagriješili protiv njih; a oni, kao ljudi, možda, i protiv nas. Njihov i naš grob, cvijeće i svijeća u ruci, suza na oku i molitva na usnama, sveti su čas i mjesto kajanja, da tražimo oproštenje jedni od drugih. Uzdajući se u milosrđe dobroga Boga, recimo svojim preminulima, izgovarajući njihova imena, pojedinačno, moleći: Oprosti nam, i mi tebi opraštamo. Amen.