XIV. nedj. kroz godinu ISUS U SPLITU

XIV. nedjelja kroz godinu
ISUS U SPLITU
Duhovna misao

Ove nedjelje Isus se našao u crkvu Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobromu, u mjesto gdje ga štuju, gdje kršćani poznaju i njega i njegovu obitelj. U tijeku bogoslužja svećenik je čitao je Izaijino proroštvo o Mesiji, te navijestio da će se ono ispuniti. Pri tome daje na znanje da se pročitane riječi tiču upravo Isusa, da je Izaija govorio o njemu. A ta činjenica dovodi do zadovoljstva kod vjernika: s jedne strane, svi su se divili milosnim riječima koje su izlazile iz njegovih usta, a s druge strane, kako je evanđelist Marko zapisao, mnogi su se čudili odakle mu takva mudrost. Međutim, njegovi ga kršćani dobro poznaju, pa govore da je on jedan od njih, njihov Spasitelj. Zato vjeruju da su njegove tvrdnje ispravne, i ne pitaju se kao njegovi sumještani kako može tesar iz Nazareta biti toliko pametan.
No, Isus je poznavao tu zatvorenost svojih sumještana koju izriče i uzrečica da »nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju«. Zato se ove nedjelje obraća nama kršaćnima u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobromu i to riječima koje izgledaju poput vjerničkoga izazova. Navodi dva čuda što su ih učinila dva velika proroka Ilija i Elizej u prilog osoba koje nisu bile njegove nacionalnosti, a kako bi pokazao da, ponekad, ima više vjere izvan Izraela. U tom je trenutku, kad je bio kod svojih sumještana, reakcija slušatelja postala jednodušna: ustali su i istjerali ga van, čak su ga pokušali baciti s gradskih zidina. No, on je potpuno miran prošao među bijesnim mnoštvom i otišao.
Ono što je doživio toga dana u rodnom kraju, ne će doživjeti u Splitu na Dobromu. Mi ga štujemo, volimo slušati njegove riječi i njegov nauk provoditi u životu.
U ovu nedjelju, vjerujem, i mi se spontano pitamo: Kako to da je Isus želio izazvati ovaj nesklad? Na početku mu se mnoštvo divilo, i možda bi bio mogao postići određeni uspjeh… Ali, baš je u tome stvar: Isus nije došao tražiti pristajanje svojih mještana, nego, kako će reći Pilatu, da bi ‘dao svjedočanstvo za istinu’.
Pravi prorok ne sluša druge nego Boga, te se stavlja u službu istine, spreman istinu platiti i životom. Istina je da je Isus prorok ljubavi, ali ljubav ima svoju istinu. Dapače, ljubav i istina su dva imena iste stvarnosti, dva Božja imena.
Tako je sveti Pavao zapisao da se ljubav »ne hvasta, ne nadima, ne traži svoje«, nego poštuje drugoga i ne vraća zlom na zlo, ne uživa u nepravdi nego se raduje istini. Vjerovati u Boga znači odreći se vlastitih predrasuda i prihvatiti stvarno lice u kojemu se objavio: čovjeka Isusa iz Nazareta. A taj put dovodi i do toga da ga priznamo i da mu služimo u drugima.
Na tom putu najbolji nam je primjer blažena djevica Marija, koju u crkvi u Splitu na Dobromu častimo kao Gospu od Zdravlja. Neka nam Isusova i naša Majka Marija bude uzor i poticaj. Ona je Isusovo čovještvo poznavala bolje nego itko drugi. Ali, nikada se nije sablažnjavala kao sumještani iz Nazareta. Ona je u srcu čuvala tajnu i znala ju je uvijek iznova prihvaćati, na putu vjere, sve do noći križa i punoga svjetla uskrsnuća. Učinimo da Isusu među nama bude ugodno. Amen.