XIII. nedj. kroz godinu ISUS – LIJEČNIK

XIII. nedjelja kroz godinu
ISUS – LIJEČNIK NAŠIH DUŠA
Duhovna misao

U ovo vrijeme u Splitu u jednoj vjerničkoj obitelji umirala je bolesna djevojčica. Otac i majka, bespomoćni, mogli su samo promatrati kako im dijete nestaje iz zagrljaja.
U obiteljskoj žalosti, otac je odlučio zatražiti pomoć. Čuo je da se u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobromu slavi sveta misa i da će Isus doći u crkvu. Ta, čitao je otac u Svetom pismu o Isusu, kojega je dobri Bog poslao da izbavi svoje vjernike od vječne smrti. Čitao je otac Knjigu Mudrosti, kao i mi ove nedjelje, koja veli: Bog nije stvorio smrt, niti se raduje propasti živih. I vjerovao je otac, da njegova kći nema u sebi smrtonosni otrov. Jer, podzemlje ne vlada zemljom; jer pravednost je besmrtna. Iako njegova kći umire, otac vjeruje da je dobri Bog stvorio njegovu djevojčicu za neraspadljivost, jer ju je stvorio na svoju sliku, na sliku svoje besmrtnosti.
U toj vjeri odlučio je zatražiti Božju pomoć. I dok je išao prema ulazu crkve Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobromu, sigurno je čuo psalam, koji kaže da će dobri Bog izvesti dušu njegove djevojčice iz Podzemlja i da će je na rubu groba oživjeti. Ako je večer donijela bolest, smrt i suze, vjerovao je otac, da bi jutro i novi dan moglo vratiti život u njegovoj obitelji.
U toj vjeri otac je stigao do Isusa koji ga je čekao ispred crkve Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobromu. Kad ga je ugledao, pao mu je pred noge, usrdnom vjerom: Kćerkica mi je na umoru. Molim te, dođi, stavi ruke na nju, da ozdravi, i ostane na životu.
Isus je osjetio njegovu vjeru i pošao u kuću tužnoga oca. U međuvremenu je, javiše mu prijatelji, djevojčica umrla. I čemu više mučiti Isusa. Ali, Isus ga je hrabrio: Ne boj se; samo vjeruj!
Otac, nošen vjerom, došao je do Isusa; s vjerom se vratio u svoju obitelj. Vjera je oživjela njegovo dijete: Djevojko, veli Isus, zapovijedam ti, ustani.
Uistinu, kako je zapisao evanđelist Marko, toga trenutka, otac je, sigurno, sa svojom suprugom, zahvalio Isus na milosnom daru života, jer je dobri Bog okrenuo njegov plač, i bol njegove supruge, u obiteljsku radost.
I mi smo, dragi vjernici, često osjetili darežljivost dobroga Boga, koji nam je udijelio nebeske darove po milosti Isusa Krista. Premda je bio bogat, kaže apostol Pavao, da je radi nas postao siromašan, da se mi njegovim siromaštvom obogatimo; premda je bio bez grijeha, približio se grješniku, da nama podari zdravlje u duši.
I što nam poručuju današnja misna čitanja, upitajmo se; i što nam poručuje otac oživjele djevojčice? Poručuju nam da pođemo na sistematski pregled kod Isusa.
Zašto nam je potreban sistematski pregled?
Često osjećamo da nam je, našom krivnjom ili nepažnjom, obolio vječni život. Osjećamo krive otkucaje, teško dišemo, malakšu nam snage; imamo neke nasljedne ili urođene poteškoće, ili na pritišću proživljene godine, umori i štresovi; svega se nakupilo, rekli bismo. Kako u tijelu, tako i u duši. Često osjećamo da nam oboli duša. I trebamo, naravno, liječnika.
Kao ovaj otac, kao kršćanski vjernici, potražimo i mi, u vjeri i nadi, liječnika naše duše. Nismo mi stroj koji se samo vrti i okreće po određenoj osovini. A i stroj treba zaustaviti, ugasiti, podmazati. I mi sebe, kao čovjeka, trebamo zaustaviti, odmoriti, nahraniti.
Ako nakupimo grijeh do grijeha, ako nas izjeda grižnja savjesti, opterete mržnje i svađe s bližnjima, razaraju povišeni glasovi, štresovi… da ne nabrajamo druge bolesti koje nam usmrćuju dušu, vrijeme je, dragi vjernici, da pođemo na sistematski pregled kod dobroga Boga. 
Ako mi, dragi kršćani, u vjeri i nadi također pristupamo Isusu i, poput ovoga oca, možemo biti sigurni da ćemo zadobiti milosrđe. Kao Isusovi učenici, vjerujemo u život vječni. U ime vječnoga života, molimo našega Spasitelja, Isusa Krista, da nas ozdravi, da nas izliječi, da nas uskrisi; odnosno da nas izbavi od vječne smrti.
Ove nedjelje, kao i redovito, čeka nas ispred crkve Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobromu da nas uvede pred svoj oltar, da nas nahrani, da nas ozdravi: ujutro u 7, 8 i 10 sati i navečer u 20 sati, po ljetnom slijedu. 
A mi njemu, kao njegova svojina, u njegovoj crkvi, pred njegovim stolom, zahvalimo riječima našega vjerovanja. I na kraju misnoga slavlja recimo: Bog hvala. Amen.