SVETI JOSIP RADNIK 1. svibnja

Sveti Josip Radnik

Papa Pio IX., dekretom »Quemadmodum Deus«, proglasio je 8. prosinca 1870. sv. Josipa zaštitnikom Katoličke Crkve. Na 50. obljetnicu proglašenja, 1920., papa Benedikt XV. podsjetio je na to značenje u motupropriju »Bonum sane«,u kojem ističe da Crkva »treba svoga svetog zaštitnika kako bi on omogućio mir u Crkvi«, koji je potreban za mir u svijetu. Zato vjerujemo da je dobri Bog upravo sv. Josipu povjerio brigu za Crkvu, kao što mu je povjerio da čuva Svetu Obitelj, kako kaže liturgija njemu u čast: »Evo vjernog i razumnog upravitelja koga Gospodin postavi nad obitelji svojom« (Lk 12, 42).
Međunarodni praznik radaobilježava se kao spomen na radničke prosvjede koji su se dogodili u Chicagu 1. svibnja 1886. godine. U spomen na taj događaj, na Prvome kongresu Druge internacionale, godine 1889. određeno  je da se svake godine 1. svibnja slavi međunarodni dan opće solidarnosti radništva.
Iste godine papa Leon XIII. objavio je encikliku o svetom Josipu «Quamquam pluries» te u njoj «radnike i sve ljude skromnih životnih prilika upućuje na sv. Josipa kao uzor i primjer nasljedovanja».
Papa Pio XII. odredio je da se 1. svibnja u Katoličkoj Crkvi slavi sv. Josip Radnik.
Papa Ivan XXIII. proglasio ga je 19. ožujka 1961. zaštitnikom Drugoga vatikanskog koncila.
Na molbu mostarsko-duvanjskoga biskupa Petra Čule, uvrstio ga je, od 8. prosinca 1962., u misni Rimski kanon, koji glasi: »U zajedništvu s cijelom Crkvom častimo uspomenu ponajprije slavne Marije vazda Djevice, Majke Boga i Gospodina našega Isusa Krista. Častimo i uspomenu blaženoga Josipa, zaručnika Djevičina.«

Hrvatski sabor je na zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. proglasio sv. Josipa zaštitnikom hrvatskoga naroda, kako piše u Protokolu: »Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.«

U Republici Hrvatskoj prema «Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima», izglasovanom u Hrvatskom državnom saboru u travnju 1996., službeni naziv ovoga praznika bio je – «Blagdan rada», ali je 2. studenoga 2001. Hrvatski sabor, prema izmjenama i dopunama spomenutoga zakona, službeno odredio da se ovaj praznik zove – «Praznik rada».
Prema Jezičnom savjetniku Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, u hrvatskom standardnom jeziku imenica «blagdan» i imenica «praznik» nemaju isto značenje. Imenica «blagdan» označuje dan posvećen vjerskom događaju, a imenica «praznik» označuje dan koji je općenito značajan za zajednicu naroda.
Tako se 1. svibnja u Republici Hrvatskoj slavi jedini neradni praznik – 1. svibanj, a u Katoličkoj Crkvi, blagdan sv. Josipa Radnika.