IV. uskrsna nedjelja DOBRI PASTIR

DOBRI PASTIR

Svake godine u četvrtu vazmenu nedjelju spominjemo se Isusa kao Dobroga Pastira, jer je rekao, kako je sv. Ivan evanđelist zapisao: Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni, te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.
U ove četiri rečenice sažeta je glavna poruka Isusove blage vijesti evanđelja: On, Pastir Dobri, poziva nas da budemo dionici njegova odnosa s Ocem u vječnom životu.
Zapravo, Isus želi uspostaviti sa svojim vjernicima odnos koji je odraz onoga odnosa što ga ima s Ocem na nebesima; a to je odnos uzajamne pripadnosti u punom povjerenju, u prisnom zajedništvu.
Da bi izrazio ovo duboko poznavanje i taj odnos prijateljstva, Isus koristi sliku pastira i stada, pa kaže da on svoje blago zove imenom, i ono prepoznaje njegov glas, odgovara na njegov poziv i slijedi ga.
Ovo je prelijepa slika iz pastirskoga života iz koje možemo vidjeti osobnu priliku da budemo dio Isusova blaga. Kao da je htio reći: Velika je Božja duhovna njiva na kojoj se hrani mnoštvo blaga dobroga Oca.
Ako nemaju pastira, mogu se razbježati, zalutati i izgubiti, promašiti put koji vodi u dvorište Božje. Ako imaju duhovnoga čuvara, blago Božje na sigurnoj je ispaši i čeka ga, na kraju dana, sigurno utočište u kući nebeskoga Oca.
Kao dobri čuvar blaga Božjega, prijavio se Dobri Pastir za čuvara. I na njivi Gospodnjoj, dok čuva svoje blago, poziva svakoga od nas, pojedinačno, da nas povede na put života u kraljevstvo nebesko.
Zato je, u jednom trenutku, misleći na nas, kao svoje blago, na nas koji smo kršteni u njegovo ime, rekao da mu je Otac dao u zalog da nas čuva.
Ovo je uistinu tajna naše vjere, koju nije jednostavno shvatiti. Ako mi osjećamo da nas Isus sebi privlači, ako njegov glas u naše srce unosi toplinu, to možemo zahvaliti dobrom Ocu, koji je u nas usadio želju za ljubavlju, istinom, životom, ljepotom. Amen.