VJERA VJERNOGA TOME

DODIR VJERE
Duhovna misao II. uskrsne nedjelje

U početku apostol Toma nije vjerovao da se Isus ukazao. U biti, iz njegovih riječi izvire uvjerenje da je Isus prepoznatljiv, ne toliko po svome liku, koliko po svojim ranama. Apostol Toma smatra da su dokazni znakovi Isusove osobnosti sada u prvom redu rane, kojima se otkriva do koje nas je mjere On ljubio. U tome ovaj apostol ne griješi.

Apostol Toma odgovara najsjajnijom ispovijesti vjere u čitavom Novom zavjetu. Jer, dok je gledao i dodirivao čovjeka, ispovijedao je svoju vjeru u Boga, kojega nije ni gledao ni dodirivao. Jer, ono što je gledao i dodirivao, vodilo ga je prema vjeri u ono u što je dotada sumnjao.
U svakom slučaju, Isus ovdje navješćuje temeljno načelo za kršćane, koji će doći nakon Tome, dakle za sve nas. Jer, dragi vjernici, mnogo više zaslužuju oni koji vjeruje bez gledanja, od onoga koji gledajući vjeruje.

Nakon pozdrava, Isus pokazuje učenicima rane na rukama i boku, znakove onoga što je bilo i što se nikada više neće izbrisati: njegovo uskrslo čovještvo ostaje ranjeno. Taj čin ima svrhu potvrditi novu stvarnost uskrsnuća: Krist, koji je sada među svojim učenicima, stvarna je osoba, isti onaj Isus, koji je nedavno bio pribijen na križ.
Tako, u svijetlu Uskrsa, u susretu s Uskrslim, učenici su shvatili spasiteljski smisao njegove muke i smrti.