JANJE BOŽJE

Ante Branko Periša
PASHALNO JANJE

U dvorani pashalne večere, za obiteljskim stolom, u tajanstvenoj oporuci, sve nam je ostavio što je imao. Dao nam je sebe. Svoje tijelo, za duhovno jelo. I svoju krv za duhovno piće. U darovnici nam je ostavio svoj duh. Kad nam je sve dao, u predvečerje svoje muke, za nas je položio sebe na Božji žrtvenik, kao pashalno janje. 
Poslan od Oca, došao je k nama, s neba na zemlju, radi nas i radi našega spasenja. Uzeo je tijelo u Majčinu krilu. Rodio se kao čovjek. Primio je na sebe naše patnje. Po tijelu podložne bolima, uništio je naše grijehe. A smrt je obezglavio svojim duhom, koji nije mogao umrijeti.
Bio je odveden, kao janje, na klanje. I ubijen je kao žrtveni prinos. Svojom smrću, za nas je, Bogu prinio žrtvu pomirnicu. Svojom žrtvom oslobodio nas je okova zla i grijeha. Izbavio nas je paklenih sila. Obukao nas je u mir i spokoj vječni. Obilježio je naše duše svojim Duhom. A naše tijelo poškropio je svojom spasonosnom krvlju.
On je potpuno obezglavio našu duhovnu smrt. Prevario je paklene nakane, kao začetnike svakoga zla i grijeha. Porazio je bezakonje i nepravdu. Kuću ropstva pretvorio je u neplodnu pustoš. Udomio nas je u svojoj Kući slobode.
On je, u mnogim dobrim ljudima, za nas i za naše spasenje, podnio mnogo boli i patnje. Kako svjedoči Sveto pismo, riječ Božja. U Abelu je, nedužan, ubijen u polju. U Izaku je, kao žrtva, vezan konopcem. U Jakovu je, ni kriv ni dužan, izagnan. U Josipu je, pravedan, prodan u ropstvo. U Mojsiju je, četrdeset godina, izložen pogibeljima. U Davidu je, bez razloga, proganjan. U patrijarsima je, neshvaćen, živio u neizvjesnosti. U prorocima je, namjerno, obeščašćen. U pashalnom je janjetu, kao prinos, žrtvovan.
Po anđelu Gabrijelu je naviješten. U Majci je, po Duhu Svetom, utjelovljen. Izvan Betlehema je, među dobrim ljudima, rođen. Od Ivana je, u Jordanu, kršten. Od apostola je, često, neshvaćen. Od sunarodnjaka je, u nevjerici, odbijen. Od prijatelja je, za novac, izdan. Od Kajfe je, po Zakonu, uhvaćen. Od Poncija je, po Zakonu, osuđen. Na križ je, čavlima, razapet. Na Kalvariji je, u predvečerje, umro. U tuđi je grob, nakon smrti, ukopan.
U siromasima je oskudijevao. U tužnima je brisao suze. U pravednicima je dijelio milosrđe. U mirotvorcima je naviještao blagostanje. U progonjenima je gradio sklonište.
Djeci je odgoj u vjerskom rastu. Mladima je novi putokaz nade. Starijima je sigurna kuća spasa. Osamljenima je ugodni razgovor. Bolesnima je zdravi lijek. Umirućima je vječni počinak.
On je novo pashalno Janje koje nije otvaralo usta. Janje rođeno od Marije. Janje od stada uzeto. Na klanje odvedeno. U predvečerje žrtvovano, po mraku pokopano.
Na križu mu je, kopljem, srce probodeno. Kosti mu nisu polomljene. Pod zemljom, u grobu, tijelo mu se nije raspalo. Treći dan, po Svetom pismu, uskrsno je od mrtvih. Iz grobne jame, u ranu zoru prvoga dana u tjednu, vratio se svojim učenicima. Pred njima je, na udivljenje, uzašao na nebo.
S neba nam je, kao Branitelja, poslao Duha Svetoga. Koji će nas upućivati u svu istinu. A on će, naš Isus, biti s nama u sve dane do svršetka svijeta. Kako je obećao.
U misi, na oltaru, žrtvovan. U pričesti, na oltaru, blagovan. U vjernicima je kršten. U kršćanima je slavljen. U slavlju je, od nas, čašćen. Jer nas je, kao naš Spasitelj, zadužio.
Neka je, po nama, i s nama, i u nama, njemu čast i hvala u vijeke vjekova. Amen.