Duhovna misao – Bogojavljenje

BOGOJAVLJENJE

Duhovna misao

 

Još uvijek obasjani svjetlom svetoga Božića, koji nas poziva na radost zbog Spasiteljeva dolaska, približilo nam se i Bogojavljenje, u kojem slavimo Gospodinovo očitovanje svim narodima; očitovanje kada se dobri Bog pokrenuo prema čovjeku, a čovjek se, u međusobnom privlačenju, pokrenuo prema Bogu.

Na današnji dan slavimo objavu Božju koju povezujemo s dolaskom mudraca s Istoka u Betlehem, da bi počastili novorođenoga kralja. Bila je ovo prva objava Božića svim narodima. Stoga Bogojavljenje naglašava sveopće otvaranje spasenja koje je Isus Krist donio svojim rođenjem.

Doista, ovaj nam blagdan pokazuje dvostruko kretanje. S jedne strane događa se kretanje Boga prema svijetu, prema čovječanstvu. To svjedoči čitava povijest spasenja, koja je svoj vrhunac doživjela na Božić. S druge strane događa se kretanje ljudi prema Bogu. Pomislimo na religije, na potragu za istinom, na putovanje naroda prema miru, pravdi i slobodi.

Ovo dvostruko kretanje pokrenuto je međusobnim privlačenjem. S Božje strane to je njegova ljubav prema nama: njegova smo djeca, ljubi nas, želi nas osloboditi od zla, bolesti i smrti, te nas dovesti u svoj dom, u svoje Kraljevstvo.

I s naše je strane pokreću nas božanske kreposti; pokreće nas ljubav i mir; privlači nas dobro, privlači nas istina, život, radost, ljepota.

Kada se rodio Isus Krist, postali smo svjesni da je Božić točka susreta svih međusobnih privlačenja ovoga dvostrukoga kretanja.

Rekli bismo: Bog je prvi počeo. Dobri Bog prvi se pokrenuo, prvi je krenuo prema nama. Njegovo približavanje, pokrenulo je i nas njemu ususret. I tako se dogodio Božić.

U vezi s Božićem možemo reći: premda je više ovozemnih čina završeno, kao što je bilo uređeno unaprijed u vječnom naumu, ipak se neprestano klanjamo istom Božiću koje nam je donijelo spasenje.

Božić je znak da je Božja ljubav prethodila našoj ljubavi. Dobri Bog se, u ljubavi prema nama, pokrenuo. Poslao je znak, zvijezdu prethodnicu, u znaku naše vjere. I ona je nas privukla do Božića.

Kao što je zvijezda, koja se pojavljuje mudracima, bila znak Kristova rođenja, tako je i nama, naša zvijezda, naša vjera, naš Božić, znak Božjega dolaska među nas. Da nisu vidjeli zvijezdu, mudraci ne bi ni krenuli na put. Svjetlo ih je pokretalo, istina ih privlačila, ljubav ih je dovela do Božića.

Tako se dogodilo i s nama. Bog nam je prethodio, pošao je prema nama i privukao nas k sebi: to je Božja milost, a ta milost pojavila se u Božiću. Božić je Bogo-javljanje, objava Božje ljubavi. I mi smo krenuli prema toj ljubavi, prema Božiću, i u međusobnom privlačenju, susreli s našim Bogom.

Od prvoga Božića pa do danas, Crkva kao vjerska zajednica, kojoj po krštenju pripadamo, živi i ostvaruje se u ovome kretanju dobroga Boga prema svijetu. Crkva je, dakle, zajednica onih koji su iskusili ovo privlačenje te ga nose u nutrini, u srcu i u životu.

Stoga, na blagdan Bogojavljenja, molimo dobroga Boga, da se u svakom trenutku naše slabosti i nemoći, zaustavi i krene prema nama, da se objavi, i da nas pokrene međusobnim privlačenjem.