Krist Kralj

KRIST KRALJ SVEVLADAR

Kada uđemo u sveti prostor crkve Čudotvorne Gospe od Zdravlja i podignemo vjernički pogled prema svetoj Slici, očekuje nas lik Krista Kralja raširenih ruku. Smireni stav i blagi pogled našega Spasitelja, kao da nas svrstava među ono mnoštvo okupljeno oko njega. Iako su vjernici prikazani pognutih ramena s pogledom prema zemlji, Krist Kralj nas poziva, i kao ljude i kao kršćane, da podignemo svoje glave, jer približilo se naše spasenje.  

Da bismo, preko zemaljske naravi, pronikli u nadnaravni svijet, u kući Božjoj postavili smo svetu Sliku kojoj, od 1959. kada je naslikana, dajemo štovalačke časti.

Ova sveta Slika za nas je sveta tvar, vidljiva nadnaravna tajna, jer preko nje, mi kao vjernici, uspostavljamo vidni susret sa svojim Svevladarom. Po ovoj svetoj Slici, u ovoj crkvi, događa se tajanstvena razmjena zemaljske i nebeske ljepote. Stvoreni kao slika Božja, u čudesnom susretu naravnoga i nadnaravnoga, mi kao vjernici, preko naravnih tvari likovne umjetnosti, uprizorili smo nadnaravni svijet na sliku svoju.

Ako želimo upoznati naravne tvari, onda možemo otkriti da je ova oltarna slika, dimenzije 19,34 x 8,75 m, koju je naslikao umjetnik i vjernik Ivo Dulčić, izrađena u zidnoj tehnici fresko slike. Naše ljudsko i vjerničko oko sposobno je tragove obojanoga kista, odnosno cjelokupni Dulčićev kolorizam oslikane površine, pretvoriti u jedinstvenu umjetničku sliku.

U ime naše, kao vjerničke zajednice, koja ovoj slici iskazuje štovalačke časti, naručitelj je zaželio da likovni motiv slike prikazuje Krista Kralja.

I možemo primijetiti, prema zamisli tvorca slike, da je motiv sakralnoga sadržaja, poštujući arhitektonski okvir trobrodnoga crkvenoga prostora, prikazan kao triptih, odnosno slika je postavljena kao jedinstvena cjelina sastavljena od tri prividna dijela.

Prateći širinu i visinu glavne lađe, na središnjoj plohi prikazan je lik Krista Kralja Svevladara, kao vjekovječno stablo života zasađeno u hrvatsko tlo, kako, blaga pogleda i smirena pokreta, izdiže spasonosne ruke prema nebu.

Lijevo od Krista, poštujući širinu i visinu istočne pobočne lađe, prikazana su dva hrvatska sveca: sv. Nikola Tavelić i sv. Marko Križevčanin, kao predstavnici hrvatskoga naroda, jedan s juga a drugi sa sjevera, u ulozi predvodnika vjerničkoga puka.

Desno od Krista, u širini i visini zapadne pobočne lađe, prikazana su dva slavenska apostola: braća Ćiril i Medod, kao evanđeoski blagovjesnici i čuvari narodnoga bića.

Slika je, prema ikonografskoj metodi, podijeljena na veće i manje likove. Lik Krista Kralja Svevladara, kao i likovi hrvatskih svetaca i slavenskih apostola, prikazani su u većem obliku, a hrvatski vjernički puk, prikazan je u manjem omjeru, pognutih ramena pod teretom mučne povijesti i neizvjesne budućnosti.

Nebeski dio slike popunjen je simbolikom četiriju evanđelista.

Prema ikonografskoj perspektivi, slika je podijeljena na dva vodoravna dijela, tako da donji dio prikazuje hrvatske zemlje, a gornji dio uprizoruje nebeski svod.

U oslikavanju sakralnoga sadržaja, razgrađujući zidnu površinu fresko bojama u prahu na svježoj žbuci, Ivo Dulčić je na ovoj slici poštivao jedinstvo svoga umjetničkoga štila. Jer je, preko slikarske tehnike, ekspresionistički udahnjujući svetost prikazanim osobama, izradio likovno djelo prema suvremenom umjetničkom rješenju.

Presijecanjem slike na dva dijela, koju razdvaja lik uskrsloga Krista Svevladara, posebno izražen preko ukopanih nogu u tlo i raširenih ruku u nebu, zakonitostima simetrije uspostavio je smirenu ravnotežu između lijeve i desne strane, odnosno hrvatskih svetaca i slavenskih apostola, tako da, kao vjernici, možemo osjetiti, iako postavljeni u određenom prostoru, između svetih likova i nas postoji izravna komunikacija i štovalački suodnos.

Rastavljajući veliku zidnu površinu na tri dijela, sveta Slika, iako nema okvira, nije se raspršila u nedogled, nego je, pomoću dva reda stupova, koji dijele prostor na tri lađe, opet povezana u skladnu likovnu cjelinu.

U ekspresivnosti jedinstva umjetničkoga štila, prepoznatljivoga u suvremenoj hrvatskoj sakralnoj umjetnosti, Ivo Dulčić je, ritmički slažući prizore, i na ovoj slici izrazio osobni kolorizam kao glavno sredstvo svoga likovnoga izražaja.

Postavljajući plošno prikazane likove, oponašajući slikarsku perspektivu jače izraženim crtežnim linijama, u ovom slučaju u frontalnom stavu, izgleda da je namjerno prepustio, nama kao vjernicima, da u svojim pogledima dovršimo njegove boje u fresko tehnici. Ovako i mi, osobno i zajednički, sudjelujemo u dovršenju ove svete Slike. Razumljivo, jer ovo je, naša zajednička sveta Slika, likovno djelo koje je započeo slikati umjetnik Dulčić i sveta Slika koju dovršavamo mi kao vjernici.

Upravo zato, jer je ovako složena u sakralnom prostoru, oltarna slika u samostanskoj i župnoj crkvi Čudotvorne Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobromu, od nas vjernika svaki put u osobnoj i zajedničkoj molitvi, a na poseban način na misnim slavljima, prima i štovalačke časti.

Jer, štujemo je kao svetu Sliku koja nam, preko naravne tvari, prikazuje nadnaravnu božansku stvarnost, koju ćemo, vjerujemo, jednoga dana svi zajedno, okupljeni oko Krista Kralja Svevladara, gledati licem u lice u Božjem Nebu, kao što je sada gledamo u ovoj svetoj Slici u Čovjekovoj Zemlji.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *